MANASTIR

Poganovo
 
 

     Dvadesetak kilometara jugozapadno od Pirota, prema jugoslovensko-bugarskoj granici, ulazi se u kanjon Jerme, remek delo prirode, nenaru{eno ljudskom rukom i savremenom civilizacijom. Du` kanjona je nekoliko pitomih proplanaka pogodnih za izlete i ribolov. Na jednom od njih sme{ten je jedan od najzna~ajnijih spomenika srpske srednje-vekovne kulture u Poni{avlju, Manastir Sveti Jovan Bogoslov u narodu poznatiji kao Poganovski manastir.

 
 

    Sagra|en je poslednjih godina 14. veka, verovatno u poslednjim godinama srpske samostalnosti, u vreme kada su usled turskog nadiranja, jedna za drugom, nestajale zemlje srpskih oblasnih vladara.  

     Manastir Sveti Jovan Bogoslov gra|en je u moravskom stilu, od lomljenog kamena pe{~ara i kre~njaka. Ktitori su bili gospo|a Jelena i Jovan Teolog - kako je ispisano na zadnjij fasadi manastira. Predpostavlja se da je re~ o Konstantinu Dejanovi}u (sestri}u Cara Du{ana) i njegovoj }erki Jeleni - jedinoj Srpkinji na vizantijskom prestolu (bila je udata za Manojla II Paleologa).  

    Budu}I da je Konstantin Dejanovi}, odnosno Draga{, zajedno sa kraljem Markom, `ivot izgubio u boju na Rovinama maja 1395. godine, jasno je da je gradnja manastira morala biti zavr{ena pre tog boja, a to zna~I u poslednjoj deceniji 14. veka. Carica Jelena nastavila je brigu o manastiru i bogato ga darivala i posle o~eve smrti. Verovatno je iz carskih slikarskih ateljea u Carigradu poslala, po oceni stru~njaka, najlep{u ikonu koja je ikada dospela u na{e krajeve. To je ikona slikana sa obe strane. Na jednoj strani su likovi Bogorodice i Jovana Bogoslova, patrona manastira, a na drugoj predstava ^udo u Latomanskom manastiru. Ikona se dnas nalazi u kripti crkve Aleksandra Nevaskog u Sofiji (Bugarska)  
     Poganovski manastir je jedini u pirotskom kraju posve}en apostolu i jevan|elist Jovanu Bogoslovu i jedan je od retkih crkvenih srednjevekovnih spomenika koji je odoleo zubu vremena i ljudskoj ruci, pa verovatno zato o njemu ima i obimne nau~ne literature.  
      Manastir Sveti Jovan Bogoslov je gra|evina sa`etog trikonhosa, ~ija je gradnja zavr- {ena verovatno 1395, `ivopisan tek 1499. godine. Zidnu dekoraciju ~ine predstave Hrista i Bo`anske liturgije u kubetu. U tamburu su proroci, u pandatifima jevan|elisti, a na povr{inama oltara i naosa-scene velikih praznika.  
      Fresko slikarstvo Poganova retko je po svome karakteru za 15. vek. Ovoj konstataciji idu u prilog predstave Izvora mudrosti, zatim alegorijsko u~enje Sv. Jovana Zlatoustog i Grigorija Bogoslova, kao i Bogorodi~no ro|enje i Vavedenje - sve u sfernim povr{inama bo~nih konhi. Veoma su zanimljive i scene Hristovog stradanja na ju`nom, zapadnom i severnom zidu. Figure monaha, apostola i mu~enika samo upotpunjuju sliku bogate zidne dekoracije manastira.  
     Zanimljivo je (i mo`e biti ~ak izuzetak) da su ispred patrona Crkve Jovana Bogoslova na po~asnom mestu naslikani likovi Svetog Simeona Nemanje i Svetog Save. U zapadnom traveju naslikane su figure balkanskih isposnika Joakima Sarandaporskog i Jovana Rilskog, {to je svakako bila `elja naru~ioca. Sve to mo`e se dovesti u vezu sa ~injenicom da je Crkva Svetog Jovana Bogoslova `ivopisana u vreme kada je ovaj kraj pripadao Ohridskoj arhiepiskopiji. Oko 1520. godine Ohridska ariepiskopija je izgubila Pirot i Znepolje zajedno sa Sofijom, pa se ~ini sasvim pouzdanim mi{ljenje da su majstori freskoslikarstva u Poganovu poreklom iz Kostura, ~ijih je radionica od osamdesteih godina 15. veka bilo na podru~ju Tesalije i severne Gr~ke, preko Makedonije do Srbije i zapadne Bugarske.  
     Kada je 1878. godine manastir u Poganovu posetio Mita Raki} (otac pesnika Milana Raki}a), politi~ar i prevodilac, zabele`io je kazivanja starijih me{tana da je manastir zidan pre 800 godina, da je manastirska slava bio Ivanjdan i da je u njemu `ivelo 70 kalu|era. Kada je postao `enski manastir nema pouzdanih podataka.  
     Odmah posle izgradnje manastir Sveti Jovan Bogoslov u Poganovu ~inio je celovit graditeljski kompleks za{ti}en zidovima, koji su okru`ivali crkvu, ma|upnicu, trpezariju, konake i ekonomske zgrade. Jo{ sa puta uo~ava se dinamizam razigrane krovne konstrukcije  i fino iznijansiranih zidnih povr{ina. I ~ini se kao da manastir izranja iz kotline ispod stene, koja kao da ga {titi. Nema sumnje, izvanredno arhitektonsko re{enje za ono vreme.  
      Me|utim, iako duboko skriven me|u obronke Vla{ke planine i izvan svake saobra}a- jnice, do njega su stizali (a i danas u sve ve}em broju) hri{}ani i ljubitelji prirode i narodnog neimarstva. Na`alost, stizali su i oni ~ije namere i pobude nisu bile ~asne. Bilo je i onih koji su ratni vihor iskoristili za popunu svojih kolekcija.  
      Ve} smo rekli da je nestala, sad ve} glasovita, dvostrana ikona. Pretpostavlja se, ~ak, da je  ona jedina preostala od prvobitnog ikonostasa, koji je manastiru darivala carica Jelena. Brojni stru~njaci, koji su videli ikonu u Sofiji, tvrde da je re~ o radu skraja 14. ili prvih godina 15. veka. Njena veli~ina je 93 x 61,5 cm, tempera na drvenoj plo~i debljine 7 cm.  
      Pored ikone iz manastira su odnete i carske dveri - oltarna vrata, zatim kameni blok iz ma|upnice, crkvene ode`de, ikone iz 17. i 18. veka, pomenik i jo{ mnogo toga.  
     Kompleks manastira Sveti Jovan Bogoslov danas administrativno pripada  ataru istoimenog sela Poganovo. To je selo zbijenog tipa, u dolini Ravnog dola, odnosno u njegovim bo~nim dolinama i stranamam, pre utoka u Jermu. Prvi put pod ovim imemom pominje se u popisu timara Znepol u periodu 1447-1489. godine. Tada je selo imalo 40 doma}instava i dve udovice. Davalo je prihod od 3.680 ak~i.  
     Manastir Sveti Jovan Bogoslov u Poganovu je pod za{titom dr`ave od 1949. godine i nalazi se na listi svetske kulturne ba{tine, kao kulturno dobro od velikog zna~aja od 1979. godine.